KOKORO FUNI – „susretanje umova“ Ljudi koji ne prakticiraju, ne razumiju ili na pogrešan način prakticiraju, Kempo (Karate-do) uglavnom povezuju uz tjelesnu manifestaciju i tučnjavu. Za svakog ozbiljnog Kempo studenta važno je imati jasnoću već od prvog Kempo koraka vezano uz prirodu etike Kempa. Čak i kada se suhoparno, s pravničke strane promatra primjena Kempo pokreta na ulici, mora se znati da se u slučaju samoobrane, ne smije upotrebljavati više od „razumne (nužne) sile“, što je naravno rastezljiv pojam. Ipak, kako živimo u velikom gradu, osobito mlađi ljudi dolaze u situacije koje mogu pobjeći kontroli, stoga je dobro o njima razmisliti i prozboriti u miru.

Započinjemo s kratkim razgovorom dva Sensei-a, jedan Karate-a, a drugi Kempa. Nakon što su razgovarali o taktici vezano uz Kempo sparing, došli su do slijedećih pitanja i zaključaka:

Karate Sensei: „Smatram da bi jednim udarcem trebalo udariti i oboriti!“ Kempo Sensei: „Ali što ako udarac promaši?“

Karate Sensei: „Tada mogu udariti još jednom“.

Kempo Sensei: „Što bi uradio ako ne možeš udariti svog neprijatelja?“ Karate Sensei: „Nemoguće!“

Kempo Sensei: „To znači da sve tvoje treniranje služi kako ne bi bio pobijeđen“?

Karate Sensei: „Da, tako je, da nikada ne budem pobijeđen“.

Kempo Sensei: „Pretpostavimo da te ja mogu naučiti način na koji te nitko nikada ne bi mogao napasti, da li bi te to zanimalo?“

Karate Sensei: „Da, mnogo, upravo tome težim.“

Navedeni razgovor oslikava ranjivost uobičajenog Karateke koji se ne može osloboditi zamisli da Karate znači ubijanje ili biti ubijen. Čovjek bi trebao vrlinom svog uvida razumjeti da nešto u njemu nije ispravno i u skladu s tim promijeniti svoje djelovanje. Naravno, taj isti čovjek vrlo često nije u stanju promijeniti svoje stajalište (djelovanje) zbog emocionalnim i psiholoških nemira.

Nastaviti ćemo s jednom vrlo važnom odrednicom, a ona govori da je samo-obuzdavanje oznaka Kempo Majstora, što konkretno znači da je ponekad mudrije primiti jedan udarac negoli zadati deset.

Nastavak će biti vezan uz svakodnevni život i moguće situacije. Zamislite da se grupa ljudi sprema napasti Vas, to može biti zastrašujuće. Tada je moguće učiniti svakakve stvari koje uobičajeno ne bi učinili. No, najvažnije bi bilo zadržati što je više moguće čist i neprekinut slijed misli, te pokušati iznaći izlazak iz situacije. U koliko to propadne i morate pribjeći sili, tada to ne smije biti ništa više od onoga što je apsolutno neophodno. Bolje je pobjeći nego ubiti. Kempo tehnike se mogu pokazati vrlo opasnima ako se primijene u žurbi ili kroz „poludjeli strah“, ova se činjenica nikada ne smije zanemariti!

Kada netko prakticira Kempo, u boljem je položaju da se obrani od nekoga tko ga ne prakticira. Međutim, to ga ne bi trebalo učiniti presigurnim. Postoje granice preko kojih ne može čak ni najbolji borac na svijetu. U stvari, ta je granica vrlo zanimljiva jer daje ključ za stvarnu prirodu samog Kempa. Kako do sada nitko nije izumio tjelesni Uke za metke (i sl.), možemo vidjeti da Kempo kao sistem obrane ne nudi nikakva praktična ili fizička sredstva za nadomještanje ove ranjivosti. Međutim, ono što produhovljeni Kempo može učiniti to je smanjivanje straha od umiranja do znatnog stupnja, čak do nivoa kada uopće nema brige da li se umire ili živi.

Danas su dva mentalna stava odnosno načina života vrlo prisutna. Oni su vrlo kruti i zapravo čine mnogo na neravnoteži, kako u samoj osobi, tako i društvu u cjelini. Mogli bismo ih u grubo svrstati u mentalnu sljepoću i nebrigu za druge ljude. Ove dvije „kvalitete“ u trenutku neizbježne smrti naglo otpadaju i priječe nam, dapače odmažu da preživimo. Ako smo mentalno zasljepljeni ne možemo vidjeti pojavljivanje situacije koja će nas dovesti do toga da se nađemo u tučnjavi, a u koliko o drugima ništa neznamo i ne brinemo, nećemo moći čak niti predvidjeti odvijanje napada. Iz navedenog možemo vidjeti da nas razvoj niskih (nepovoljnih) „kvaliteta“ stavlja u stanje krajnje ranjivosti u bilo kojoj situaciji koja odražava teške stvari u životu. Jedan od načina da se Kempo Ka uzdigne iznad njih je duboko razumijevanje prirode načina na koji ova stanja uopće nastaju. Ovdje u prvi plan dolaze meditativni aspekti Kempa jer razumijevanjem sebe, sve više razumijemo i druge. Slijedom, dolazi do sve veće svjesnosti, a ona nas vodi put učinkovite metode obrambenog predskazivanja.

Bez obzira što postoji dosta teoretskog znanja o razvoju posebnih moći korištenjem Kempa, te različitih „tajnih“ (mističnih, ezoteričnih) tehnika, ja osobno smatram da sve dotle dok niste ovladali osnovnim metodama treninga (osobito vezano uz elemente), takva učenja nisu važna. Tek nakon što ste u stanju savršeno se braniti na fizičkom nivou spontano će se s vremenom pojavljivati i ostalo. Poruka: u koliko vam blokovi (Uke) ne uspijevaju, nema ničega drugog što trebate raditi, niti nekog drugog tko bi to mogao umjesto vas. Upravo je to ona ključna poveznica sa stvarnošću koja poneke privlači ali daleko više straši i odbija. Samo potpunim razumijevanjem naših vlastitih odnosa prema sebi i drugima možemo se nadati zbližavanju sa i otkrivanjem unutarnjih istina. Postignuće fizičke vještine u Kempu donosi sobom veliku moralnu odgovornost. U trening treba ulaziti sa široko otvorenim očima i ušima.

Kada ste na mjestu gdje je puno ljudi, znajte da se povećava opasnost neželjenih situacija. To što vi ne tražite nevolju nije važno jer ona vrlo često dolazi netraženo. Ovo ne znači da na takva mjesta ne trebate ići, da se netrebate zabavljati, već da uvijek trebate djelovati sa svjesnošću. Stara je Kempo izreka da najveći Majstor nikada nije bez straže, niti je na straži. Negdje između leži ta vrsta svjesnosti koju bi Kempo student trebao postići. U stvarnosti ulice, ako treba odlučiti između bijega i borbe, treba odlučiti brzo i djelovati u skladu s tom odlukom. Kaže se da vrijeme ne čeka ni na kojeg čovjeka, isto tako ne čeka ni napadač. On ne mora slušati razum, ne morate ga čak niti vidjeti, može ih biti više ili možete biti potpuno sami i uplašeni. U koliko se odlučite boriti, to mora biti na način koji ne rađa mržnju niti želju za samouništenjem. Možemo reći da naša škola nudi nekoliko načina postupanja u slučaju napada, oni su:

Gyakute Waza – obrana od davljenja, hvatova i grabljenja,

Tandoku Shiai – čovjek na čovjeka, „borba do kraja“, i

Zentai Shiai – borba s grupom.

Jedna ili sve ove situacije vam se mogu dogoditi, prije ili kasnije. Važno je znati da Opći principi mogu biti samo opći jer će gotovo sigurno svaka situacija biti potpuno dragačija, no iako nemam baš praktičnih iskustava, sad ću pokušati biti „pametan“ i probati zasnovano na iskustvima drugih, navesti nekoliko savjeta za moguće nepovoljne situacije .

Ako je opasnost neizbježna, vičite i zapomažite, napadač će često biti zaplašen kao i vi.

Bježite najbrže što možete do mjesta gdje ima više ljudi.

Blago razgovarajte s protivnikom, pokušajte ga razumski uvjeriti.

Saznajte što želi od vas i usrećujte ga sve dok ne dobijete priliku da pobjegnete.

Zadržite mirnoću.

U koliko ima nekoliko ljudi koji vas se spremaju napasti, tada će navedeno pod C teško uspjeti, osim ako možete ocijeniti tko je u grupi najjači i obratiti se izravno njemu (sve vrijeme motreći ostale)

Ako je situacija beznadna, tada morate pokušati najprije onemogućiti najjačeg čovjeka i to brzo i učinkovito. Ostali će možda biti previše prestrašeni da bi dalje napali, naročito ako zatim nastavite napadati sljedećeg iz grupe.

Koristite Kiai-e najglasnije što možete, sve dok ne vidite kako pobjeći.

Ako se pak dogodi da ste oboreni, tada prvo treba zaštiti vitalne dijelove tijela. Treba duboko udahnuti i sklupčati se. Većina nas to čini sasvim prirodno, to je najbolji način zaštite jer se udarci mogu lako odskliznuti od tijela koje je tako zaobljeno.

Korisno je vrištati i plakati najglasnije što možete dok vas udaraju jer sve to bi moglo smanjiti volju napadača da vas još jače povrijede.

Važno je tijelo držati napetim (Kime), to je osobito važno ako vas udaraju nogama.

Obrambena oružja mogu se načiniti od stvari koje se obično nose, kao što su ručne torbe ili štapovi za hodanje (kišobrani i sl.). Ako ih odmah upotrijebite imate velike šanse rastjerati napadače. Druge stvari mogu ležati ili biti unaokolo.

Ako ste stjerani u auto, upamtite da su vam, kada ste jednom unutra, mogućnosti za bijeg vrlo male. Svim snagama se pokušajte oduprijeti da vas uguraju unutra. Raširite noge i ruke koliko god možete i glasno urlajte. U koliko ste već ugurani, pokušajte izvaditi ključ iz brave i bacite ga. Moguće je udarcem ili laktom načiniti rupu u prozoru, još bolje je pokušati nogom razbiti vjetrobran.

Kada vas napadač drži, najvažnija je stvar da se oslobite hvata, naročito ako vas drži za vrat. Davljenjem vas može onesvijestiti i prenijeti negdje drugdje.

Ako se ne možete oduprijeti hvatu, opustite se i učinite sve što vam kaže, sve dok ne vidite priliku da ga oborite, a tada to učinite snažno i punom brzinom.

Kada ste suočeni s grupom i nema nikakvog načina da pobjegnete, tada morate napasti prvi. Neko vrijeme ćete biti u prednosti, što vam daje mogućnost da pobjegnete.

Svaka osoba ili osobe koje bi vas htjele napasti neizbježno će vjerovati da su nadmoćne. Ako im odlučno možete pokazati da to nije tako, tada postoje šanse da se situacija promijeni.